Glavni grad: Kopenhagen
Službeni jezik EU-a: danski
Država članica EU-a: od 1. siječnja 1973.
Valuta: danska kruna (DKK). Danska je ugovorila izuzeće od eura i stoga ga nema obvezu uvesti.
Schengensko područje: članica schengenskog područja od 25. ožujka 2001.
Danska je ustavna monarhija. Ima predstavnički parlamentarni sustav na čelu sa šefom vlade, odnosno premijerom, i šefom države, odnosno kraljem, koji je službeno zadržao izvršne ovlasti, ali su mu dužnosti predstavničke i ceremonijalne. Kraljevinu Dansku čine i dvije autonomne zemlje u Atlantiku, od kojih nijedna nije članica EU-a: Farski otoci i Grenland.
Najvažniji sektori danskoga gospodarstva 2020. bili su javna uprava, obrana, obrazovanje, djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (21,5 %), veleprodaja i maloprodaja, promet, usluge smještaja i prehrane (19,3 %) te industrija (18,2 %).
U zemlje EU-a odlazi 52 % danskog izvoza (od čega 14 % u Njemačku i 9 % u Švedsku). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 11 % izvozi se u SAD, a 6 % u Norvešku.
Kad je riječ o uvozu, 69 % činio je uvoz iz država članica EU-a (22 % iz Njemačke, 13 % iz Švedske i 9 % iz Nizozemske). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 8 % uvozi se iz Kine te 4 % iz Norveške.
Danska je bila značajan izvoznik poljoprivrednih proizvoda u drugoj polovici 19. stoljeća, ali početkom 20. stoljeća provela je društvene reforme i reforme tržišta rada koje su činile osnovu sadašnjega modela države blagostanja i razvoja naprednoga mješovitog gospodarstva. Danska je ostala neutralna tijekom Prvog svjetskog rata, ali je krajem rata povratila sjevernu polovicu Schleswiga 1920. U Drugome svjetskom ratu Treći Reich u travnju 1940. izvršio je invaziju na Dansku. Tijekom 1943. na danskome se ozemlju pojavio pokret otpora, a Island je proglasio neovisnost 1944. Danska je u svibnju 1945. oslobođena od nacističke okupacije. Godine 1973. Danska je, zajedno s Grenlandom, ali ne i Farskim otocima, postala članicom zajednice koja je kasnije izrasla u Europsku uniju, ali je u pregovorima izborila određena izuzeća kao što je zadržavanje vlastite valute: krune.
Danska je visoko razvijena zemlja s visokim životnim standardom: zemlja je na ili pri vrhu u mjerilima obrazovanja, zdravstvene zaštite, građanskih sloboda, demokratskog upravljanja.
Danska ima četvrti najveći omjer visokoobrazovanih osoba u svijetu. Zemlja je na najvišemu mjestu u svijetu po radničkim pravima. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, Danska ima najveću minimalnu plaću na svijetu. Budući da Danska nema zakon o minimalnoj plaći, visoka granica plaće pripisuje se moći sindikata.
Danska je nekada bila pretežno poljoprivredna zemlja zbog velikih površina obradivog tla, ali od 1945. uvelike je razvila industriju i uslužni sektor. Do 2017. usluge su činile oko 75% BDP-a, proizvodnja oko 15%, a poljoprivreda manje od 2%.Glavne industrije jesu proizvodnja vjetroturbina, farmaceutskih proizvoda, medicinske opreme,strojeve prerada hrane, građevinarstvo.
Otprilike 60% ukupne vrijednosti izvoza odnosi se na izvoz roba, a preostalih 40% na izvoz usluga, uglavnom pomorskog prometa. Glavna izvozna roba zemlje su: vjetroturbine, lijekovi, strojevi i mjerni instrumenti, meso i mesni proizvodi, mliječni proizvodi, riba, namještaj i dizajnerski proizvodi.Danska je neto izvoznik hrane i energije i već je niz godina u suficitu platne bilance koji je zemlju pretvorio iz zemlje neto dužnika u zemlju neto vjerovnika.
Liberizacija uvoznih carina 1797. označila je kraj merkantilizma , a daljnja liberalizacija u 19. i početkom 20.stolječa učvrstila je dansku liberalnu tradiciju u međunarodnoj trgovini koja je prekinuta tek 1930. Čak i kad su druge zemlje, poput Njemačke i Francuske,podigle carinsku zaštitu za svoj poljoprivredni sektor zbog povećane američke konkurencije, što je rezultiralo mnogo nižim poljoprivrednim cijenama nakon 1870., Danska je zadržala svoju politiku slobodne trgovine, jer je zemlja profitirala od jeftinoga uvoza žitarica (korištenih kao stočna hrana), a mogli su povećati izvoz maslaca i mesa čije su cijene bile stabilnije.
Danas je Danska dio unutarnjeg tržišta Europske Unije koje obuhvaća više od 508 milijuna potrošača. Nekoliko domaćih trgovinskih politika određeno je sporazumima između članica Europske unije (EU), te zakonodavstvom EU-a. Potpora slobodnoj trgovini je u danskoj javnosti velika. Oko 70% trgovinskih tokova je unutar Europske unije. Do 2017g, najveći izvozni partneri Danske jesuNjemačka, Švedska,Ujedinjeno Kraljedstvo,Sjedinjene Američke države.
Danska valuta, Kruna (DKK), fiksirana je na približno 7,46 kruna za euro kroz tečajni mehanizm ERM II. Iako je na referendumu u rujnu 2000. odbijeno prihvaćanje eura, zemlja slijedi politike utvrđene u Ekonomskoj i monetarnoj uniji Europske unije (EMU) i ispunjava kriterije ekonomske konvencije potrebne za prihvaćanje eura.
Danska ima veliku prometnu važnost; preko njezinih otoka ostvarena je cestovna i željeznička veza između srednje i zapadne Europe sa Skandinavijom. Otok Fyn s poluotokom Jyllandom spajaju dva mosta, a od 1998. s otokom Sjællandom povezan je preko Velikoga Belta (Storebælt) cestovnim mostom (13,4 km) i željezničkim mostom (6,6 km) s tunelom (8 km). Kopenhagen (otok Sjælland) povezan je od 2000. preko prolaza Øresunda s Malmöom (Švedska) cestovnom i željezničkom vezom dugom oko 16 km (tunel 4 km, umjetni otok Peberholm 4 km i most u dvije razine 7,8 km). Cestovna je mreža duga 74 497 km (2016), od čega je autocesta i brzih cesta 1237 km, a željeznička mreža 2573 km (elektrificirana 642 km, 2016). Danski su otoci međusobno i s kopnenim područjem osim mostovima i podmorskim tunelima povezani i trajektnim linijama. Od 111 trgovačkih luka 28 ih je imalo promet veći od 1 milijun tona (2015); prema prometu najveća je naftna luka Statoil (8,1 milijun tona, 2016), a od trgovačkih luka najveće su Aarhus (8,0 milijuna tona), Fredericia (7,7 milijuna tona) i Kopenhagen (7,6 milijuna tona). Od 70-ak putničkih luka čak 32 imaju godišnji promet veći od 200 000 putnika; najprometnije su trajektne luke Helsingør (19% ukupnoga putničkog brodskog prometa ili oko 6 milijuna putnika, 2016) i Rødby Færgehavn (15% ili 4,8 milijuna putnika). Zračni je promet vrlo živ; glavna je zračna luka Kopenhagen (Kastrup; promet 29,0 milijuna putnika, 2016), a veće su još Billund (3,0 milijuna putnika), Aalborg i Aarhus.
