Glavni grad: Rim
Službeni jezik EU-a: talijanski
Država članica EU-a: od 1. siječnja 1958.
Valuta: euro. Članica europodručja od 1. siječnja 1999.
Schengensko područje: članica schengenskog područja od 26. listopada 1997.
Italija (Rapubblica Italiana), država u južnoj Europi, između Austrije (duljina granice 430 km) i Švicarske (740 km) na sjeveru, Slovenije (232 km) na istoku, Francuske (488 km) na zapadu te San Marina (39 km) i Vatikana (3,2 km) unutar talijanskoga teritorija; obuhvaća 301 336 km²
Italija je parlamentarna republika na čelu sa šefom vlade, odnosno premijerom, kojeg imenuje predsjednik, i šefom države, odnosno predsjednikom. Parlament se sastoji od dva doma: Zastupničkog doma i Senata Republike. Država je podijeljena u 20 regija. Pet regija ima poseban autonomni status koji im omogućuje donošenje zakona o određenim lokalnim pitanjima.
Najvažniji sektori talijanskoga gospodarstva 2020. bili su veleprodaja i maloprodaja, promet, usluge smještaja i prehrane (20,1 %), industrija (19,5 %) te javna uprava, obrana, obrazovanje i djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (17,5 %).
U zemlje EU-a odlazi 51 % talijanskog izvoza (od čega 13 % u Njemačku i 10 % u Francusku). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 10 % izvozi se u SAD, a 6 % u Švicarsku.
Kad je riječ o uvozu, 58 % činio je uvoz iz država članica EU-a (16 % iz Njemačke, 8 % iz Francuske i 6 % iz Nizozemske). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 9 % uvozi se iz Kine te 4 % iz SAD-a.
Nacionalni praznik: Dan Republike, 2. lipnja (1946).
Prvi tragovi ljudske prisutnosti na području današnje Italije mogu se pratiti od starijeg i srednjega paleolitika. Prvi poznati stanovnici Italije bili su Liguri i Iliri. Njih su potkraj II. i početkom I. tisućljeća pr. Kr. potisnuli Italici (Latini, Falisci, Umbri, Osci, Samnićani). Vjerojatno u VIII. st. pr. Kr. na područje današnje srednje Italije između Arna i Tibera prodrli su Etruščani, koji su u VII. st. pr. Kr. svoju vlast proširili i na dolinu rijeke Pada te Korziku. Usporedno s njima Grci su u VIII. st. pr. Kr. kolonizirali Siciliju i južnu Italiju (Magna Graecia), a Feničani (Kartažani) Sardiniju. Već od kraja VIII. st. pr. Kr. južna Italija i Sicilija postale su, preko grčkih kolonija, veza između klasične Grčke i zapadne Europe i značajno središte grčke kulture. U V. st. pr. Kr. etrurska je država oslabila. Njezin politički slom iskoristili su Rimljani koji su, nakon oslobođenja od etrurske vlasti (510. pr. Kr.), do 272. pr. Kr. osvojili cijelu Italiju.
Po Ustavu od 22. XII. 1947 (na snazi od 1. I. 1948., uz mnogobrojne dopune i izmjene), Italija je republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike, koji mora biti star najmanje 50 godina, šef je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga te nadzire ustavni poredak. Mandat mu je sedam godina (bez ograničenja u broju mandata); bira ga izborni kolegij koji čine svi zastupnici i senatori, po tri predstavnika regionalnih vijeća i jedan predstavnik vijeća autonomne regije Valle ďAosta. Predsjednik proglašava zakone te ih može vratiti parlamentu na ponovno razmatranje, a, u određenim uvjetima, može raspustiti parlament. Predsjednik republike imenuje predsjednika Vijeća ministara (vlade), nakon konzultacija s predsjednicima parlamentarnih domova i vođama parlamentarnih stranaka te, na njegov prijedlog, ministre. Nakon imenovanja, vlada mora dobiti povjerenje Parlamenta kojemu je i odgovorna za svoj rad. Vijeće ministara obavlja izvršnu vlast; predsjednik Vijeća rukovodi općom politikom vlade te održava jedinstvo njezina političkog usmjerenja usklađujući djelatnost ministara. Zakonodavna vlast pripada dvodomnomu Talijanskom parlamentu (Parlamento Italiano), koji tvore Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica); domovi imaju jednake i ravnopravne ovlasti.
