Blagdan kojemu se raduju i kršćani i ateisti, slavi se širom svijeta - Božić. U vjerojatno najstarijem kršćanskom blagdanu vjernici slave Isusovo rođenje, a ateisti ga prihvaćaju kao jednu od lijepih legendi i povod za lijepe obiteljske običaje. Različiti narodi širom svijeta na različite načine se pripremaju za božićne blagdane i na različite načine provode te najljepše dane na kraju godine. A kraj godine, tj. početak zime, slavi se u cijelom svijetu još mnogo prije kršćanstva. Od pamtivijeka su ljudi u vrijeme najkraćih dana u godini slavili svjetlost. Taj 25. Prosinca već je u drevnih naroda bio dan rađanja novog Sunca. Kršćanska crkva preuzela je taj datum, prilagodila dio običaja i oko svega isprela lijepu legendu.
Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću, a do danas nije jasno zašto je za to odabran baš 25. prosinca. Prema nekim teorijama, tada se, u većinski još poganskom Rimu, slavilo rođenje boga Sunca. Crkva je željela potisnuti taj poganski blagdan te su počeli slaviti rođenje Isusa Krista.
Datum Isusova rođenja određen je prema predaji da se Isus utjelovio i umro isti dan kada je Bog završio stvaranje svijeta – 25. ožujka. Devet mjeseci nakon toga je 25. prosinca, dan Isusova rođenja. Crkva je smatrala da je taj dan prikladan za slavljenje rođenja jer se od tog dana noć skraćuje, a dan povećava.
I dok se u Europi Božić slavio oduvijek, u Americi je proglašen državnim blagdanom tek 1870. godine nakon stjecanja neovisnosti, i to pod utjecajem Nijemaca i Iraca i njihovih običaja. Amerikanci su tada razuzdana slavlja pretvorili u obiteljski dan mira i ljubavi. Današnji način proslave Božića dobrim su dijelom “izmislili” i kreirali Amerikanci i to na temelju niza priča Washingtona Irvinga “Crtice Geoffreya Crayona”, u kojima on opisuje proslavu Božića u engleskoj vlastelinskoj kući. U njegovoj mašti Božić je bio doba mira i ljubavi među ljudima i spajao je ljude bez obzira na društvene i imovinske razlike.
Iako mnogi ne bi možda rekli, baš zbog popularizacije Božića, najvažniji kršćanski blagdan zapravo je Uskrs.
I dok je u prošlosti slavlje započinjalo 40 dana prije Božića, 11. studenog, te se taj period zvao ‘četrdeset dana svetog Martina’, danas to razdoblje traje tek četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom. Tada se izrađuje adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, tako da nema početka ni kraja i predstavlja vječnost. U četiri nedjelje došašća pali se jedna po jedna svijeća, dok se na sam Božić upale sve četiri.
U Europi, gdje je tradicija puno starija, ali i na svih pet kontinenata, postoji niz sličnosti, ali i razlika u slavljenju i pripremama za Božić. Betlehemske jaslice obvezni su dio rituala i štuju se od Meksika do Poljske i od Finske do Italije, ali je svaki narod to mistično prikazanje prilagodilo vlastitoj slici i mentalitetu. Tako je u Keniji sveta obitelj crnoputa, u Peruu jaslice umjesto magarca i ovaca okružuju ljame, u Egiptu su jaslice našle zaklon pod palmama, u Kamerunu se rođenje Isusa oglašava plemenskim bubnjevima, a u Gvatemali kukurikanjem pijetlova.
Ukrašavanje kuće u božićno vrijeme stari je običaj koji potječe iz poganskih vremena. U sjevernoj su se Europi u kuću unosile grane zimzelenih stabala kao znak skorog dolaska proljeća.
I tradicija kićenja božićnog drvca potječe iz sjeverne Europe. U srednjem vijeku ljudi su na drvca vješali jabuke. S vremenom su ih počeli kititi raznovrsnim ukrasima: svijećama, kolačićima, imelom, orasima… Njemački su doseljenici donijeli u Ameriku mnoge običaje pa i običaj kićenja božićnog drvca.
Današnje obitelji svoja drvca kite različitim ukrasima, kuglicama, slatkišima i električnim žaruljicama. Sve je rašireniji običaj da se i sva drvca oko kuće rasvijetle kako bi se stvorio što ljepši zimski blagdanski ugođaj.
Božićne čestitke postale su popularne sredinom 19. stoljeća. I danas milijuni čestitaka putuju diljem cijelog svijeta. U srednjovjekovnoj Europi Božić se obilježavao slavljem i plesom. Božić je obiteljski blagdan pa se na taj dan mnoge obitelji okupljaju i uživaju u posebnim objedima. Puretina, pačetina, riba, pečena govedina neka su od jela koja se blaguju diljem svijeta u vrijeme božićnih blagdana.
Božić je i vrijeme pjevanja božićnih pjesama koje potječu iz narodnih pjesama i balada. Većina božićnih pjesama koje pjevamo napisana je tijekom devetnaestog stoljeća.
Božić je vrijeme u godini kad se volimo sjetiti tradicije - hrana, pjesme, običaji - svi zajedno čine dio bogate tradicije svakog naroda.
U velikoj zajednici kao što je EUROPA, tradicijska baština predstavlja neiscrpno vrelo novih ideja i saznanja. Evo dio božićne tradicije pojedinih zemalja EU-a.
Božić u Austriji
Obavezno za svaku Austrijsku obitelj je otići u šumu, ubrati grane jele te se okupiti s članovima obitelji i prijateljima na malu proslavu vezivanja grana i stvaranja adventskog vijenca. Nekada davno je adventski vijenac brojao 24 svijeće, a danas postoje samo četiri koje predstavljaju četiri nedjelje Došašća. Svake nedjelje se pali po jedna (dodatna) svijeća. Mnoge obitelji koriste razne boje koje stavljaju na vijenac. Obavezno je staviti tri ljubičaste i jednu ružičastu svijeću. Ružičasta svijeća predstavlja treću nedjelju Došašća, koja se zove Gaudete, a vijenac simbolizira pobjedu nad tamom.
Bitan dan za vrijeme Došašća je Dan sv. Barbare (Barbaratag), kada se tradicionalno odsjeće grana jabuke ili trešnje te odnese u kuću. Ako grana procvjeta do Badnjaka, to označava sreću i zdravlje za cijelu obitelji. Pojedine pokrajine u Austriji imaju i tradiciju reći da je vjenčanje pred vratima, ako grana procvjeta. Badnjak počinje tako što se tijekom dana ukrašava božićno drvce, kuha gozba i/li prisustvuje božićnoj misi, a navečer se otvara prozor i čeka Krist. Poklone u Austriju ne donosi Djed Božićnjak nego mali Isus. Božićno drvce je obično od smreke ili jele i ukrašuje se najkasnije do Badnjaka. Tradicija je da se maloj djeci prenosi kako mali Isus ukrašava drvce, a u stvarnosti roditelji potajno ukrašavaju drvce preko noći. Pojedine obitelji imaju i tradiciju zajedničkog ukrašavanja božićnog drvca u jutarnjim satima 24. prosinca.
Svijeća za mir želi podsjetiti na Isusovo rođenje i također zastupa miran suživot, od Betlehema do dnevne sobe u Austriji. Od 1986. godine postoji običaj ORF-ove kampanje „Licht ins Dunkel“ (Svjetlo u tamu) kada dijete iz Gornje Austrije ima zadatak donijeti svjetlost svijeća iz Betlehema u Austriju.
Tradicije božićne gozbe su različite od pokrajine do pokrajine. U Gradišću se često jede guska s okruglicama od crvenog kupusa i krumpira, dok u Štajerskoj postoje tipične božićne poslastice u obliku hladnih jela, jer se pečenje ovdje poslužuje tek 25. prosinca. U Vorarlbergu se jede raklet, u Koruškoj dimljene kobasice, kiseli kupus i crni kruh, a mnoge druge obitelji na Badnjak jedu ribu poput šarana.
Obavezno je slušati božićne pjesme poput „Stille Nacht“, „Oh Tannenbaum“, „Alle Jahre wieder“, ali i u dijalektu „Es wird scho geli dumpa“. Nakon gozbe je obavezna sveta misa Polnoćka, koju Austrijanci zovu „Christmette“. Tradicionalno započinje u ponoć.Na Štefanje, blagdan sv. Stjepana, se još jednom kuha gozba i provodi vrijeme zajedno sa najmilijima. Tada se jednu posljednji kolačići spremljeni za Badnjak. Božićno drvce ostaje ukrašeno do Sv. Tri kralja, 6. prosinca.
Još jedna divna tradicija su Raunächte (Dimne noći), 12 noći u kojima se stvara dim u kući protiv loših duhova, zla i nestašluka. Četiri najbitnije dimne noći su Thomasnacht 21. prosinca, Badnjak 24. prosinca, Silvestrovo 31. prosinca te Noć sv. Tri kralja 5. siječnja. Ovog dana se ne pere veš i ne suši.
Božić u Belgiji
"Galette des rois" vrsta je kruha koji se u prosincu priprema u Belgiji. Pri pripremi se u kruh sakrije zrno graha, a osoba koja ga pronađe postaje kralj/kraljica, ali samo na jedan dan.
Božić u Bugarskoj
Na Badnjak se u Bugarskoj poslužuje neparan broj jela - uobičajeno je da bude 7, 9 ili 11. Sol, papar i šećer se mogu brojati kao zasebna jela. Za stolom, isto tako, treba sjediti neparan broj osoba.
Božićno vrijeme u Bugarskoj je vrijeme kada većina drevne običaje i tradiciju dolaze u igru. Iako, postoje ljudi koji ne slijede previše mnoge rituale, neki su potpuno posvećen ih obavlja. To je vrijeme da se plaća porez na Isusa Kristova rođenja. Tu je moderna dodir na proslavi kroz Božić stabala i božićnih pjesama. Dvanaest unique jela su dio božićnih dan proslave da se ujedine obitelji i generirati bit zajedništva među njima. Svaki jelo je označena da simbolizira blagostanje za svaki mjesec u godini. Obitelji ručati na slami koja je prekrivena stolnjakom jednom su jela pripremljena. Češnjak je neizbježan sastojak koji se koristi za pripremu jela, jer je vjerovao da držati podalje zlih duhova. Čitajte na znati više o tome Božić kao festival slavi u zemlji Bugarskoj, možda samo želite platiti je zemlju posjetio u prosincu ove godine.
Prije Božić proslave, Bugari promatrati 40 dana posta, dok uoči Božića. Brzo počinje 15. studenoga svake godine. Tijekom posta, ljudi ostati daleko od životinjskih proizvoda, jogurt, sir, maslac, jaja i mlijeka. Badnjak je jednako važno kao i Božić tijekom kojih ekstravagantna veganski obrok pripremljen za cijelu obitelj. Božić sezona započinje od 20. prosinca i proteže se do 26. u mjesecu. To se obično vjeruje u Bugarskoj da je Marija rodila Krista na Badnjak, ali je najavio rođenje na Božić. To je točno zašto majke novog godišta najaviti rođenje svoje bebe samo dan nakon što su oni rođeni.
Bugarski običaji navode da je Božić blagdan trebao imati više od sedam jela ili devet, te da bi trebao biti neparan broj. To je zato što postoji sedam Bogovi u Bugarskoj, a devet je broj koji simbolizira devet mjeseci trudnoće. Jela napravljene na Badnjak izvedem jedinstvene okuse. Ta se jela sadrže grah, kupus, okrugli list i uključuju sušeno voće (oshav) i matice. Djeca, trudnice i stare su izuzete od posta. Božićni obrok je obrok koji označava kraj brzo i ubrzo nakon mesa je predstavljen na stolu, to je vrijeme za jesti. Banitza, tradicionalno jelo poslužuje se s sira, peradi, svinjetine, itd. To čini za radosne okončanju posta. Mali pereci su pripremili tijekom festivala za mlade ljude (koledars) koji posjećuju mjesta i pjevati za zdravlje i prosperitet u kući.
Bugari slijediti etiku Pravoslavne crkve prema kojem je četrdeset dana gladovanja i puno obožavan Badnjak obrok su istaknute. Razmjena božićnih darova je postao važan aspekt u Bugarskoj, posebno za djecu. To nije bio previše čest u prošlosti. To je učinjeno na božićno jutro i zapadni mit o Djeda Božićnjaka prevladava među bugarskim djece. Tijekom 20. stoljeća došlo je do pojave božićno drvce. Božićno drvce obično ostaje u kući do New Year Eve ili ponekad čak i poslije. Druga tradicija koja je promatrana čak i do današnjih dana je umetanjem srebrni novčić u kruh. Starijih osoba smanjuje štrucu i distribuira ga jednako među članovima obitelji. Osoba koja pronalazi novčić se vjeruje da imaju sreću za ostatak godine. Buduće predviđanja su obično izrađena dok svi sjede oko stola za blagdan. Ljudi su zainteresirani da znaju više o svojim sudbinama i, u nekim kućama je učinio razvaljivanje oraha. Ako se ispostavi da bude dobra i ukusna, osoba se vjeruje da je sretan, dok je onaj s praznim oraha nema ništa loše, ali bogatstvo čeka ga / nju.
Božić u Češkoj
Božić se u Pragu slavi u noći s 24. na 25. prosinca, jer se Češka smatra katoličkom zemljom. A ovaj je blagdan obiteljski, pa je običaj da se slavi u užem krugu s najbližima i najdražima.
Iznenađujuće, slavlje Božića počinje puno prije samog praznika, to su tradicije Češke. Dana 4. prosinca ovdje se slavi sv. Barbara, a nešto kasnije (6. prosinca) slavi se Mikulaš - dan svetog Nikole. I nakon tjedan ili dva, iščekivanje Božića pokriva cijelu zemlju.
Dugo se priprema za ovaj praznik. Tako na dan svete Barbare mnogi Pražani u vodu stavljaju grančice trešanja. Ako do Božića niknu, onda će nadolazeća godina biti plodna, a sve želje ispuniti. Proslava se nastavlja 6. prosinca, na taj dan zaštitnik blagdana Mikulaš i cijela njegova pratnja šetaju ulicama češke prijestolnice - odjeveni u kostime raznih svetaca, đavla i tako dalje. Ispituju djecu o ponašanju i časte sve poslušne slatkišima i drugim slatkišima.
Još jedna praška tradicija povezana je s božićnim stolom. Tijekom cijele godine šarani se hrane i uzgajaju u umjetnim ribnjacima, a moraju biti prisutni na svakoj gozbi. Ova riba se peče ili prži i svakako se jede na Božić za uspješnu godinu. Kosti ne možete izbaciti, već ih zakopati u dvorištu, tako ćete osigurati svoje blagostanje u bliskoj budućnosti.
Također na stolu se mogu vidjeti razni mesni proizvodi, pečeni kesteni. Šampanjac, zagrijavajuće kuhano vino, grog i punč smatraju se tradicionalnim pićima.
Božić u Danskoj
Na početku božićne sezone, četiri tjedna prije Božića, Danci upućuju na tradicionalni adventski vijenac, koji ima četiri svijeće. Svijeća se svake nedjelje upali do Badnjak. Djeca obično dobivaju adventske kalendare, ili božićne kalendare, koje uživaju tijekom prosinca.
Kao iu drugim skandinavskim zemljama, Danci obilježavaju blagdan Sv. Lucije 13. prosinca. Bila je mučenica iz trećeg stoljeća koja je skrila kruhove hranu. U sklopu proslave, najstarija djevojka u svakoj obitelji prikazuje Svetu Luciju, ujutro stavljajući bijelu haljinu s krunom svijeća (ili sigurnijom nadomjestakom). Ona služi svojim roditeljima Lucia bunja i kavu ili uzgojeno vino.
Glavni dio proslave blagdana u Danskoj počinje 23. prosinca, uz obrok koji uključuje puding riže od cimeta poznat kao grod.
Djeca su veliki dio božićnih proslava u Danskoj, baš kao i oni u Sjedinjenim Državama. Čak imaju i vilenjaka koji drže oku na ponašanje.
U Danskoj veliku simboliku imaju svijeće koje se masovno pale u blagdansko vrijeme.
Običaj da se svake adventske nedjelje u dom pozivaju gosti kako bi svi zajedno upalili po jednu od četiriju svijeća na adventskom vijencu. Pritom odrasli piju tradicionalni topli napitak od crvenog vina, grožđica i začina (glog), a djeca sok.
Julnisse je nevjerojatni patuljak
Vilenjak Julenisse, prema danskom vjerovanju, živi na tavanu i čuva dom cijele godine. Zato mu se za Božić pred ulaznim vratima ostavlja zdjelica pudinga od riže.
Božić u Švedska
U nordijskim zemljama se vjeruje da darove nose patuljci koji tijekom cijele godine čuvaju obitelj i njihov posjed. U Švedskoj slavljenje božićnog vremena počinje 13. prosinca, na Sv. Luciju, na dan kada prema legendi noć najduže traje. Božićno drvce koje je u tu zemlju došlo iz Njemačke sastavni dio Božića postaje u 18. stoljeću, a njegovom se ukrašavanju danas posvećuje posebna pažnja.
Tradicionalno se jede šunka, hladetina od svinjskih nožica, sušeni bakalar i kaša od riže.
U Švedskoj božićne darove donosi Jultomten kojemu pomažu vilenjaci. U toj zemlji božićni blagdani počinju 13. prosinca. Na taj dan najstarija kći u kući oblači bijelu haljinu i nosi vijenac od svijeća na glavi. Ona poslužuje kavu i pecivo ostatku obitelji.
U Švedskoj božićni blagdani započinju 13. prosinca, na sv. Luciju, koja ima vrlo veliku ulogu u njihovoj tradiciji. Slavljenje sv. Lucije simbolizira zahvalnost ljudi za povratak svjetlosti i sunca. Ujutro na sv. Luciju najmlađa kći u obitelji obuče se u bijelu halju, oko struka sveže crvenu vrpcu, a na glavu stavi vijenac zimzelena na koji su pričvršćene visoke zapaljene svijeće. Tada svoje roditelje probudi i posluži ih kavom i tradicionalnim pecivom. Djeca se oblače kao “zvjezdani dječaci” u bijele duge halje sa šiljatim kapama na glavi. Božićna drvca kite se jabukama, svijećama, slamnatim ukrasima i figuricama gnoma – patuljka s crvenom kapicom na glavi, koji je čest lik njihovih legendi. Priprema se obilje ukusnih jela, a tradicionalno i obvezno jelo je jedna vrsta rižine kaše u koje se sakrije badem. Vjeruje se da će se onaj tko u svojoj zdjelici nađe badem i sljedećoj godini udati ili oženiti. U cijeloj Skandinaviji darove za djecu dovozi veseli patuljak Jultomten u sanjkama s kozjom zapregom i ostavlja ih ispod božićnog drvca, a djeca mu zauzvrat ostavljaju zdjelice kaše.
Božić u Estoniji
Estonci zaista osjećaju svoju pogansku baštinu tijekom božićne sezone, a zimski solsticijski festivali podsjećaju na što je prosinac odabran za proslavu Kristova rođenja. Zimski solsticij, kao najkraći dan u godini, zove se Jõulud u Estoniji. Riječ se također koristi za "Božić". Prvi dan solsticija, poznat pod nazivom St. Thomas 'Day (21. prosinca), tradicionalno je obilježio razdoblje odmora nakon dugog priprema koji je uključivao pripremanje piva, mljevenje životinja i priprema hrane. Nakon Dana sv. Toma, aktivnosti su bile ograničene kako se ne bi uplašile blagotvorne stvari povezane s solsticijem. Na ovaj je dan napravljen lik, koji se prenosi iz kuće u kuću kako bi se osigurala energija i sreća za narednih mjeseci.
U stvari, praznovjerje i bogatstvo okružuju ovaj praznik, s određenim čimbenicima koji predviđaju dobre žetve ili vremenske uvjete za iduću godinu.
Demoni bi mogli koristiti demone kako bi širili zlo, tako da je važno da su čisti. Jouluvana, estonski Djed Mraz, stari je gospodin zadužen za darivanje dobre djece za to vrijeme. Pakapikk je još jedan znak "Božićni vilenjak" koji služi istoj svrsi - distribuirati darove - u estonskoj tradiciji.
Ostale dugogodišnje Estonske božićne tradicije usredotočuju se na hranu koja ostaje na stolu za gostujuće duhove. Krvava kobasica, kiseli kupus i druga hrana tradicionalna su za estonsku božić, a pivo je također pijan kao dio blagdanskih svečanosti. Za desert, medenjak je popularno jelo, koje je često zajednički izradila obitelj.
Neke stare tradicije danas se simbolično promatraju ili ne. Na primjer, pokrivanje podova sa slamom ili sijedom, praksa koja je nekada bila dio estonskog praćenja odmora nepraktična je za ljude koji žive u gradskim apartmanima s modernim podovima. Također, božićne "krune" dio su estonskog božićnog ukrasa. To su od slame, ali praksa je gotovo izumrla sa slabljenjem Božića tijekom sovjetske ere. Međutim, posljednjih nekoliko desetljeća u Estoniji je došlo do ponovnog pojavljivanja božićnih običaja, baš kao što su nove ustanove i posudbe od drugih kultura i svjetske kulture.
Jeste li znali da Djed Božičnjak (Jõuluvana) obavezno u prosincu posjećuje estonski Riigikogu (nacionalni Parlament) i kao ostatak stanovništva odlazi u saunu kako bi se očistio za Božić?
Božić u Italiji
U alpskim krajevima Italije pričaju se legende kako su Herodovi vojnici dječicu bacali s visoke hridi – ali u padu su se čudom pretvorili u razno cvijeće. Kao spomen na to, povorka skijaša u danima između Božića i Silvestrova nosi cvijeće i baca ga s ruba jedne provalije.
Također, kako su Talijani poznati kao veliki kuhari peku se kolači panettone, torrone i panforte, kojima su zajednički sastojci orasi, med i badem.
U mnogim talijanskim domovima jaslice zvane presepio centar su slavlja. Mnoge obitelji za božićnu večeru jedu jelo napravljeno od pržene jegulje zvano capitone. Druga posebna jela su panetone, kruh sa suhim voćem, i torrone, slatkiš napravljen od oraha i meda.
U Italiji postoji zanimljiva legenda o ženi: ljubaznoj i dobroj vještici La Befani, koja jaše na metli i spušta se kroz dimnjak, da bi djeci ostavila darove u čarape.
Božić u Litvi
U Litvi je Bandnjak značajniji od Božića te se večera obrok sastavljen od isključivo 12 jela nazivom Kūčių - riba, povrće, žitarice (kruh koji se služi s medom i margarinom), pečeni krumpiri, kuhani kiseli kupus, gljive, mlijeko s makom. Ispod stola stavlja se snop slame iz kojeg se izvlače vlati.
Božić u Njemačkoj
U Njemačkoj pak prve nedjelje došašća od jelovih se grančica pravi vijenac sa 4 svjećice, koje će se redom paliti svake nedjelje do Božića. Popularni su božićni sajmovi, koji počinju početkom adventa, gdje se mogu kupiti ukrasi za božićno drvce, svijeće, figurice za jaslice, prigodna jela.
U Njemačkoj je zanimljivo da je lik koji djeci donosi darove u početku bio ženskog roda – bila je to djevojka obučena u bijelo sa zlatnim krilima i bijelim velom. S vremenom je ona poprimila tradicionalni lik Djeda Božićnjaka, tj. Malog Božića koji predstavlja novorođenog Isusa.
Za njemačku i austrijsku djecu božićne svečanosti počinju već na blagdan svetog Nikole, 6. prosinca. Sv. Nikola dolazi u njihove domove i daruje ih vrećama punim slatkiša, naranača i oraha. Božićne darove donosi Weihnachtsmann ili Christkind.
Božić u Nizozemskoj
Nizozemska djeca su navikla osim na Svetog Nikolu (Sinterklaas) čekati i na Crnog Petra (Zwarte Piet) koji se spušta niz dimnjak i donosi im darove.
Božić u Irskoj
U badnjoj noći Irci u jednom prozoru ostavljaju upaljenu svijeću, kako bi Josip i Marija lakše našli put do štalice. Svijeća također kazuje siromasima da će biti lijepo primljeni.
U ovoj zemlji svetog Nikolu prati Rudolf, osoba s nosom tako crvenim, da njime noću osvjetljava put svecu. Središnje značenje imaju postavljene jaslice, a božićno se drvce relativno rijetko ukrašava. U vrijeme Božića izvan kuće se ostavi komad mesne pite i boca Guinnessa za Djeda Božičnjaka.
U Irskoj je vrijeme Božića vrijeme vjere. Na Badnjak se u prozore stavlja crvena svijeća ukrašena grančicama božikovine, koja gori kao putokaz za Mariju i Josipa, koji u hladnoj zimskoj noći traže zaklon. Običaj je i da se nakon božićnog objeda pred vratima kuće ostavlja kruh i mlijeko kao znak dobrodošlice svim namjernicima. Ispeku se tradicionalnu kolačići od sjemenaka za svakog ukućana, a kuhaju se i tri pudinga: jedan za Božić, drugi za Novu godinu i treći da Sveta tri kralja.
Božić u Španjolskoj
U Španjolskoj postoje brojne tradicije vezane za Božić. Posebno je važan običaj koji se zove Hogueras, a sastoji se od preskakanja vatre što simbolizira zaštitu od bolesti, a prema njihovom vjerovanju darove donose Sveta tri kralja.
Djeca 5. siječnja ostavljaju cipele ispunjene mrkvom na prozorima, da bi iduće jutro u njima pronašli darove. Mrkva se u cipelama ostavlja za umorne konje Sveta tri kralja.
U nekim krajevima Španjolske na badnju večer priređuju se “žive jaslice” pa tada ljudi donose hranu i odjeću i ostavljaju je kao pomoć siromasima, da bi im Božić bio radostan.
U Španjolskoj je većina običaja oko Božića vrlo sličan našima, ali se djeca darivaju poslije. Tek 6. siječnja na balkonu ostavljaju svoje cipele kako bi ih na svojem putu do malog Isusa tri mudraca napunila raznim darovima. Djeca ostavljaju i slamu za deve kojima dolaze tri kralja.
Božić u Francuskoj
U Francuskoj djecu daruje Djed Mraz (Pere Noёl). Ona ostavljaju cipele pokraj kamina kako ih Djed Mraz ne bi morao tražiti po kući da ih napuni darovima. Nakon polnoćke mnoge obitelji imaju posebnu večeru koja se naziva le reveillon. Jede se i buche de Noёl, poseban kolač u obliku cjepanice.
U Francuskoj se u crkvama za božićnih blagdana prikazuju predstave (glumačke ili lutkarske) o Isusovom rođenju. Na jugu zemlje postoji običaj da se na Badnju večer u kaminu ostavi komad drva koji mora gorjeti do jutra. A djeca na Badnjak ostave svoje cipele kraj kamina, da ih do jutra Djed Mraz napuni darovima. Ali osim čizmice, on slatkiše, voće i sitne igračke objesi i na bor.
Božić u Poljskoj
U Poljskoj veliku važnost ima Betlehemska zvijezda, koja se naziva Gwiazdka. Središnji obrok za Božić naziva se Wigilia, što znači bdijenje. Za Wigiliju se tradicionalno ne poslužuje meso. Obrok počinje Oplatekom, posebnim kruhom, koji se sprema za tu prigodu. Nakon toga jede se juha od repe, knedle od šljiva i kolač od maka. Za vrijeme obroka ispod stolnjaka se stavlja sijeno, što podsjeća da je Isus rođen u štalici. Božić se čestita kada se prva zvijezda pojavi na noćnom nebu uoči Božića.
U Poljskoj četiri adventske nedjelje predstvaljaju četiri tisuće godina čekanja Isusovog dolaska. Cijelo to adventsko razdoblje do Božića vrlo je važno, a u nekim se domovima zadržao običaj da se proriče budućnost iz voska na vodi. U zdjelicu hladne vode ulije se rastopljeni vosak sa svijeće i prema tome kako se on oblikuje pokušava se odgonetnuti budućnost. U kućama se kiti bor jabukama, orasima, svjećicama, obojenim ljuskama jajeta i tradicionalnim igračkama u obliku pauka i peče se tradicionalni kolač od meda. Na gradskim trgovima okićeni borovi ne raskite se na Sv. Tri kralja, nego često tek 2. veljače, na Svijećnicu. Darove djeci donosi Sjajna zvijezda.
Legenda kaže, ako životinje jedu "Oplatek" na Badnjak, moći će govoriti ljudskim glasom u ponoć, ali samo oni čistog duha moći će ih čuti.
Božić u Irskoj
U ruralnim dijelovima Irske uobičajeno je vidjeti svijeću u ili ispred najvećeg prozora u kući. Povijesna simbolika te svijeće je u dobrodošlici Josipu i Mariji koji traže smještaj. Kasnije je svijeća bila znak strancima ali ponajviše siromašnima da je u kući moguće dobiti obrok.
Božić u Finska
U Finskoj se prije Božića mora temeljito očistiti kuća i pripremiti najfinija jela. Na Badnjak se kiti bor, okuplja obitelj, sluša nacionalna radioemisija i odlazi se u saunu. Usto, običaj je i da se za Božić posjećuju grobovi preminulih članova obitelji. Jedan seoski običaj, koji pomalo odumire, nalagao je da se u dvorištu ostave snop žita, orasi i sjemenke, da se i ptice počaste. Često se, osim što se kiti bor u kući, okiti i živo drvo pokraj kuće, na koje se objese lampioni i slatkiši. Održavale su se i utrke saonica po snježnoj stazi od crkve do kuće.
Božić u Grčkoj
U Grčkoj mnogi još uvijek vjeruju u kalikancerije, patuljasta bića koja se pojavljuju u vrijeme oko Božića i stvaraju razne nepodopštine. Tradicionalni je običaj da na Badnju večer dječaci obilaze kuće, pjevaju božićne pjesme i sviraju na bubnjevima i trianglima. Za to ih nagrađuju slatkišima, orasima, suhim voćem i sitnim igračkama. Nije običaj da se članovi obitelji međusobno daruju. Umjesto toga odnose se mali darovi djeci u bolnice i sirotišta.Većini je prva pomisao na novogodišnje i božićne blagdane kićenje božićnog drvca. U Grčkoj - zemlji koja izlazi na tri mora - ukrašavaju se brodovi i čamci. Djeca izrađuju svoje vlastite male makete koje ukrašavaju bojama, tkaninama i drugim materijalom te na Badnjak odlaze od kuće do kuće i pjevaju božićne pjesme "kalante". Nekada su za to dobivali slatkiše, a danas je običaj darivanja novca.
Raznolikost slavlja i obilježavanja najvećeg blagdana u godini lijepa je sama po sebi.
