Godine 1972. Vijeće Europe prihvatilo je Beethovenovu „Odu radosti” za svoju himnu, a 1985. odlukom europskih čelnika ona je postala službena himna Europske unije. Himna nema tekst, nego samo glazbu. Na univerzalnom jeziku glazbe, njome se izražavaju europski ideali slobode, mira i solidarnosti.
Himna simbolizira ne samo Europsku uniju već i Europu u širem smislu. U „Odi radosti” Schiller iznosi svoj ideal bratstva među ljudima, koji je Beethoven dijelio. Schiller čezne za slobodom. I kad ne govori izravno o slobodi nego o radosti, to je radovanje slobodi i jedinstvu svih ljudi. Čudesno je da je Beethoven,1823. – 1824., glazbeno potpuno zreo, tri godine prije smrti skladao Devetu simfoniju već potpuno gluh.
Beethoven nam je ostavio veličanstveno umjetničko djelo i filozofski spjev; ideju bratstva među ljudima i ideju jedinstva čovječanstva i čitave Prirode. Uranjajući u njega, ne možemo ne zapitati se o smislu svog života i svojoj ulozi u veličanstvenom skladu univerzuma.
Beethoven je svojom glazbom nastojao oplemeniti ljudski duh dajući mu krila sreće i radost života, ukazujući na trajni put obnove i beskrajne mogućnosti koje imamo kao ljudska bića.
Glazba je posrednik između dugovnog i osjetilnog života.