Glavni grad: Pariz
Službeni jezik EU-a: francuski
Država članica EU-a: od 1. siječnja 1958.
Valuta: euro. Članica europodručja od 1. siječnja 1999.
Schengensko područje: članica schengenskog europodručja od 26. ožujka 1995.
Francuska je polupredsjednička republika na čelu sa šefom vlade, odnosno premijerom, kojeg imenuje predsjednik, izravno izabrani šef države. Državno područje Francuske sastoji se od 18 upravnih regija: 13 kopnenih (tj. europska Francuska) i 5 prekomorskih. Svih 5 prekomorskih regija, uključujući Saint-Martin (francuski teritorij u Karipskom moru) smatraju se dijelom Europske unije te imaju status najudaljenijih regija. Francuski grad Strasbourg jedno je od triju službenih sjedišta europskih institucija. Preostala su dva Bruxelles i Luxembourg.
Najvažniji sektori francuskoga gospodarstva 2020. bili su javna uprava, obrana, obrazovanje, djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (23,4 %), veleprodaja i maloprodaja, promet, usluge smještaja i prehrane (16,4 %), stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (14,2 %).
U zemlje EU-a odlazi 54 % francuskog izvoza (od čega 15 % u Njemačku, 8 % u Italiju te po 7 % u Belgiju i Španjolsku). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 8 % izvozi se u SAD i 6 % u Ujedinjenu Kraljevinu.
Kad je riječ o uvozu, 66 % uvozi se iz država članica EU-a (17 % iz Njemačke, 10 % iz Belgije i 9 % iz Nizozemske). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 7 % uvozi se iz Kine te 5 % iz SAD-a.
Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog, ali opadajučeg državnog vlasništva.
Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.
Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.
Od početka 1990-te država postupno prodaje svoje udjele u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.
Francuska je zajedno s 11 drugih članica Europske unije uvela euro od 1.siječnja.1999.godine.
Euro je početkom 2002.godine posve zamijenio francuski franak.
Dominantno političko, gospodarsko, znanstveno i kulturno središte Francuske je Pariz, a u usporedni s njim ostali su gradovi mali. Uzrok leži u povijesnim događajima, u političkom centralizmu i pogodnom geografskom položaju.
Francusko gospodarstvo šesto je po veličini u svijetu, a četvrti je po redu svjetski izvoznik, što je čini jednom od najbogatijih zemalja svijeta čiji stanovnici ostvaruju vrlo visok bruto nacionalni dohodak.
Jedna je od osnivačica Europske unije, a po veličini teritorija, njezina je najveća članica. Francuska je također jedna od osnivačica Ujedinjenih naroda, te jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, što potvrđuje njeno veliko političko značenje u svijetu. Uz to, jedna je od 8 svjetski priznatih nuklearnih sila, kao i jedna od članica NATO saveza.
Početkom 2000-ih Francuska je ostala među vodećim gospodarskim svjetskim silama (po veličini BDP-a zadržala se na petome mjestu, iza SAD-a, Kine, Japana i Njemačke). Najbrži gospodarski uspon imala je 1960–73. s prosječnom godišnjom stopom rasta BDP-a od 6% (potom 2% do 5% do 2001). Investicije u industrijske grane povećane su s 28 milijarda USD (1980) na 302 milijarde USD (1991) i na približno 350 milijarda USD (početkom 2001). Francuska je s Njemačkom i državama Beneluxa dala odlučujući doprinos uspostavi Europske monetarne unije i promociji eura (početkom 1999), uz utvrđeni paritet od 6,559 FRF za jedan euro. Širenje Europske unije na istok i snaženje globalizacije potaknuli su nov uspon Pariške burze.
Francuski bankarski sustav jedan je od najrazvijenijih u svijetu (značajnije su banke BNP Paribas, Crédit Agricole, Société Générale, Crédit Lyonnais i dr.). U francuskoj je ekonomiji država ostala najveći vlasnik i poduzetnik, najveći proizvođač, kupac i poslodavac. Početkom 2000-ih oko 50% BDP-a troši i usmjerava država, što je jedan od najvećih udjela državne potrošnje unutar Europske unije. Odlučujući vlasnički i poslovni utjecaj vlada ima na željeznicu, elektroprivredu, zračni prijevoz, telekomunikacije i proizvodnju oružja, iako se privatizacijom od početka 1990-ih smanjuju njezini dionički paketi. Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2015. bila je 2423 milijarde USD; BDP po stanovniku bio je oko 36 400 USD (stopa rasta BDP-a 2005–15. bila je oko 0,7%).
U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (79%), a potom industrijski (19,3%) i poljoprivredni (1,7%). U industriji je važna proizvodnja automobila, po kojoj je Francuska 2013. na trećem mjestu u Europi (iza Njemačke i Španjolske), a dvanaesta u svijetu. Broj proizvedenih automobila smanjen je s 1,991 milijuna (2010) na 1,458 milijuna (2013). Značajna je i proizvodnja strojeva, zrakoplova, kemikalija, električnih uređaja, tekstila, odjeće, hrane, lijekova, i dr. Po izvozu oružja u vrijednosti od 2,4 milijarde USD (2011), a potom 1,9 milijarda USD (2013), Francuska je na trećem mjestu u svijetu, iza SAD-a i Rusije (u svjetskom izvozu oružja 2010–14. udjel je Francuske 5%).
Unutar Europske unije Francuska je vodeći proizvođač hrane (meso, žitarice, šećer, voće, povrće, sir, maslac, mlijeko i dr.). Početkom 2000-ih oko 35% poljoprivrednog udjela u BDP-u čini proizvodnja mliječnih proizvoda i mesa, a 25% proizvodnja voća i povrća te vina; po proizvodnji vina od 41,3 milijuna hektolitara (2012/13) Francuska je druga u Europi (iza Italije). Po broju stranih turista Francuska je prva u svijetu; njihov broj porastao je sa 77,5 milijuna (2010) na 84,5 milijuna (2015).
Udjel turizma u BDP-u je oko 7% (2014), a približno 25% prihoda od turizma ostvaruje se na području Pariza (Louvre je najposjećeniji muzej u svijetu s 9,3 milijuna posjetitelja 2014). Vrijednost izvoza 2015. bila je 509,1 milijardu USD, a uvoza 539 milijarda USD. Oko 60% uvoza i izvoza Francuska ostvaruje unutar Europske unije (najvažniji su vanjskotrgovinski partneri Njemačka i Belgija, potom Španjolska, Velika Britanija, Nizozemska i dr.). Tijekom 2014. i 2015. stopa nezaposlenosti je 9,9% (sredinom 1990-ih Francuska je imala jednu od najvećih stopa nezaposlenosti unutar EU-a – 13%, a do početka 2001. smanjuje ju na 9%). Poseban je problem velika stopa nezaposlenosti mladoga stanovništva u gradovima (2012–14. oko 25%). Veličina je javnoga duga 98,2% BDP-a (2015).
Prometna je mreža dobro razvijena i vrlo gusta. Najgušća je u metropolitanskom području Pariza od kojega se radijalno širi. Duljina željezničke mreže iznosi 30 000 km, od čega je 15 687 km elektrificirano (2018). Udobni i vrlo brzi (do 320 km/h) međugradski vlakovi (Train à grande vitesse – TGV) prometuju od Pariza prema Lyonu (od 1983), Lilleu (1993), Marseilleu (2001), Bordeauxu, Rennesu i Strasbourgu, a u izgradnji su i nove dionice.
Puštanjem u promet (1994) Eurotunela ispod kanala La Manche omogućen je željeznički promet s Velikom Britanijom. Francuska ima 1 103 451 km cesta (2017; od toga 11 618 km autocesta). Zahvaljujući vrlo gustoj riječnoj mreži, duljina unutarnjih plovnih puteva najveća je u Europi i iznosi oko 8500 km; na kanale otpada više od 4000 km. Transport roba i usluga kanaliziranim vodenim putevima u stalnom je opadanju i čini tek 4% ukupnoga francuskog prometa. Glavne su riječne luke Pariz (promet 22 milijuna tona, 2018), Strasbourg, Lille i Rouen Velike morske luke na sredozemnoj i atlantskoj obali Francuske održavaju pomorske veze s gotovo svim svjetskim lukama; najveće su Marseille (promet 81 milijun tona, 2018),Le Havre (72 milijuna tona; najveća francuska kontejnerska luka s tri milijuna TEU) Dunkeruqu (53 milijuna tona), Calais (50 milijuna tona; do otvaranja Eurotunela važna trajektna luka za promet s Doverom), Nantes-Saint-Nazaire (32,5 milijuna tona),La Rochelle i Bordeaux. Dobra je trajektna povezanost s engleskim lukama (Dover, Pourtsmooth, Poole,Plymouth) i Korzikom. Vrlo je živ unutarnji i međunarodni zračni promet. Najveće su i najprometnije međunarodne zračne luke koje opslužuju šire područje Pariza: Charles de Gaulle (76,2 milijuna putnika, 2019; druga najprometnija zračna luka u Europi iza Londona) i Orly (31,8 milijuna putnika). Ostale su veće zračne luke Nica, Lyon, Marseille, Toulouse i Bordeaux.
